Istorija Švedske

O Švedskoj – orijentacija o švedskom društvu.

Ovaj tekst je o švedskoj istoriji. Opisuje kako se Švedska razvila iz siromašnog seljačkog društva u državu blagostanja.

Također opisuje kako je švedski narod želio promijeniti društvo i počeo vršiti pritisak na političare da stvore pravednije društvo. Također ćete naučiti kako su se švedski radnici borili za bolje uslove rada dok je švedski radnički pokret počeo da se oblikuje.

Kratak sažetak istorije Švedske

U 17. veku, Švedska je bila mnogo veća nego danas. Zemlja je imala veliku vojsku koja je u ratu osvojila mnogo teritorija. Švedski kralj Karl XII želio je da Švedska postane još veća. Zbog toga je želeo da pobedi Rusiju. Ali 1709. godine švedska vojska izgubila je odlučujuću bitku protiv Rusa kod grada Poltave u današnjoj Ukrajini. Nakon tog poraza, Švedska više nije bila velika sila u Evropi. Švedska je tokom svoje istorije bila uključena u mnoge ratove, ali od 1815. godine zemlja je bila u miru.

U 19. veku, Švedska je bila siromašno seljačko društvo. Sredinom 19. vijeka, švedski farmeri su imali nekoliko loših žetvi zaredom. Hrane nije bilo dovoljno za sve, a ljudi su gladovali. Zbog toga su mnogi ljudi odlučili da napuste Švedsku kako bi pronašli bolji život. Između 1850. i 1914. godine, kada je počeo Prvi svjetski rat, oko milion Šveđana emigriralo je u Sjedinjene Države – što je bilo više od petine cjelokupne švedske populacije. Ali oni koji nisu mogli da priušte da emigriraju ostali su u Švedskoj.

Otprilike u isto vrijeme, mnogi ljudi su smatrali da Švedska crkva ima previše moći i da je staromodna i nepravedna u držanju starih ideja i vrijednosti. Bilo je i ljudi koji su mislili da kralj ima previše moći. U 19. veku gotovo svu vlast – u društvu kao iu porodici – imali su muškarci. Oni koji to nisu prihvatili ponekad bi bili isključeni od strane prijatelja i porodice.

Švedska crkva je imala utjecaja na mnoge stvari, uključujući i neke od zakona u Švedskoj. Mnoge navike i tradicije potiču iz crkve.

Krajem 19. stoljeća u Švedskoj se osnivalo sve više industrija, posebno u velikim gradovima Štokholmu, Geteborgu i Malmeu. Industrijski radnici su često dobijali niske plate i morali su da rade duge dane. Oni su bili nezadovoljni svojim uslovima i ušli su u sukob sa vlasnicima kompanija. Radnici su htjeli promijeniti svoju situaciju, ali to je bilo teško. Vlasnici kompanija imali su mnogo novca i puno moći. Ali bilo je mnogo radnika i mislili su da će i oni biti jaki ako se udruže. Tako su se organizovali, osnivali udruženja i političke stranke i na taj način mogli da počnu da menjaju uslove za radnike.

Početkom 20. veka, razmena Švedske sa drugim zemljama počela je da raste. Trgovina sa drugim zemljama je rasla, a ljudi su mogli putovati između zemalja bez pasoša.

Dva svetska rata

U prvoj polovini 20. veka bila su dva velika rata. Oba rata su počela u Evropi, ali su se uključile i zemlje iz ostatka svijeta. Iz tog razloga su poznati kao svjetski ratovi.

Prvi svjetski rat je počeo 1914. godine. Mnoge evropske zemlje su se borile u ratu. Nakon četiri godine, 1918. godine, rat je završen i mir je uspostavljen. Ali do tada je umrlo 20 miliona ljudi.

Švedska nije bila uključena u Prvi svjetski rat, ali je ipak utjecala na zemlju. Tokom rata je bilo nestašice hrane. Mnogi ljudi su bili nezadovoljni svojim uslovima i bilo je nemira i nereda u mnogim mjestima širom zemlje, posebno u gradovima. Mnogi su mislili da će švedski radnici izvesti revoluciju, ali su političari bili primorani da slušaju ljude i onda su odlučili napraviti velike promjene. Riksdag je 1919. godine odlučio da radni dan ne može biti duži od osam sati, a iste godine žene su dobile pravo glasa na izborima za Riksdag.

Između ratova, 1919–1939

Tokom 1920-ih, uslovi su se poboljšali za mnoge Šveđane. Ljudi su hteli da utiču na društvo i počeli su da se zajedno bore za poboljšanje, kao što je bolje stanovanje. Mnogi ljudi su živjeli u hladnim i zapuštenim stanovima i počeli su tražiti da se gazda bolje brine o njima. U to vrijeme osnivaju se i mnoge narodne gimnazije i udruženja za obrazovanje odraslih. To su bile škole koje je svako mogao pohađati. Kao rezultat toga, više ljudi je steklo obrazovanje – ne samo onih koji su imali priliku da idu na fakultete i univerzitete i koji su to mogli priuštiti. Ljudi su općenito vidjeli da mogu uticati na svoj razvoj kao i na razvoj zemlje, a to je ojačalo demokratiju u Švedskoj.

Stvari su išle dobro u mnogim zemljama 1920-ih, ne samo u Švedskoj. Ekonomski izgledi su se poboljšali u velikim dijelovima svijeta i dogodilo se mnogo dobrih stvari. Razvijeni su novi lijekovi, ljudi su mogli slušati radio emisije, a bilo je moguće telefonirati iz SAD-a u Evropu. Mnogi političari i naučnici radili su na tome da svijet učine boljim mjestom.

Ali neki naučnici su mislili da se ljudi mogu podijeliti na rase i da su neki ljudi bolji od drugih. Ovi naučnici su bili poznati kao rasni biolozi. Neki ljudi su se složili s njima, ali mnogi drugi su shvatili da bi takve ideje vodile ka rasizmu i diskriminaciji. U Švedskoj su Jevreji, Sami i Romi posebno postali žrtve rasizma i diskriminacije koji su proizašli iz rasne biologije.

Godine 1922. u Švedskoj je osnovan institut za rasnu biologiju. Zadatak instituta je bio da pronađe uzroke kriminala, alkoholizma, psihičkih problema i drugih stvari koje su smatrane problemima švedskog društva. Godine 1934. donesen je zakon koji je govorio da neće svima biti dozvoljeno da imaju djecu. Hiljade ljudi je nasilno sterilisano, što znači da su operisani protiv svoje volje kako bi se sprečilo da ikada imaju decu. Danas institut za rasnu biologiju više ne postoji, a 1976. godine u Švedskoj je zabranjena sterilizacija ljudi.

Godine 1929. došlo je do sloma berze u Njujorku, u SAD. Vrijednost dionica je brzo pala, a mnogi ljudi su izgubili mnogo novca. Kompanije su bankrotirale, a mnogi ljudi su ostali bez posla i bili su primorani da prodaju svoje domove. To je uticalo na ekonomiju cijelog svijeta, a početkom 1930-ih i u Evropi je došlo do ekonomske krize sa velikom nezaposlenošću. Mnogi ljudi su postali siromašni i zabrinuti za svoju budućnost.

U Njemačkoj su nacisti došli na vlast 1933. Nacisti su vjerovali da neki ljudi, poput Jevreja, Roma i homoseksualaca, nisu iste vrijednosti ili dostojanstva kao drugi ljudi. Vođa nacista Adolf Hitler rekao je da su Jevreji opasni i štetni za Nemačku. Mnogi Nemci su postali siromašniji i nadali su se da će se vratiti bolja vremena. Mnogi su vjerovali u Hitlera i njegovu nacističku stranku, a sve je više ljudi počelo mrziti Jevreje. Mržnja prema Jevrejima poznata je kao antisemitizam. Nacisti su Jevrejima i Romima oduzeli građanska prava, a mnogi od njih su zatvoreni i ubijeni.

Ekonomska kriza pogodila je i Švedsku. Trećina svih švedskih radnika je u to vrijeme bila nezaposlena. Mnogi od njih su željeli promjene, a nakon izbora 1932. počeli su ih vidjeti. Socijaldemokratska radnička partija (Socialdemokratiska arbetarpartiet) je iz izbora izašla kao najveća stranka u Riksdagu, a zajedno sa drugom strankom, Ligom poljoprivrednika (Bondeförbundet), počeli su mijenjati mnoge stvari. Jedna od takvih promjena bilo je osiguranje za slučaj nezaposlenosti, što je značilo da radnici mogu nastaviti primati novac od države čak i ako ostanu bez posla. Ostale promjene su uključivale svačije pravo na godišnji odmor i da bi svi trebali dobiti bolju penziju. Penzija je isplata koju primate svakog mjeseca kada ostarite i prestanete raditi.

Ideja iza mnogih od ovih promjena bila je da oni koji imaju novca trebaju pomoći onima koji nemaju toliko novca. To su činili plaćajući veće poreze. Političari su potom novac od poreza podijelili grupama u društvu kojima je bio potrebniji. Političari su rekli da žele stvoriti društvo koje je pravedno i ravnopravno. Ovo društvo je čak dobilo i svoje ime: Folkhemmet, ili Narodni dom. Ali nisu svi bili dobrodošli u Folkhemmet. Određene grupe ljudi, poput Samija i Roma, nisu uživale ista prava i uslove kao drugi Šveđani.

Ali političke promjene su bile uspješne na mnogo načina, a stvari su se poboljšale za Švedsku. Mnoge promjene su bile moguće jer su različite grupe u društvu pregovarale jedna s drugom i postigle dogovore o stvarima koje su bile dobre za Švedsku. Jedan čuveni pregovor dogodio se 1938. godine, kada su se dvije velike organizacije sastale u Saltsjöbadenu, jugoistočno od Stockholma, da pregovaraju o platama radnika. Organizacije su bile radnički sindikat Landsorganisationen i Sverige (LO) i Svenska Arbetsgivareföreningen (SAF), Švedsko udruženje poslodavaca. U pregovorima su odlučili kako će sarađivati ​​i dogovarati se o plaćama radnika u budućnosti. Ova saradnja između poslodavaca i zaposlenih postala je poznata kao „švedski model“ i veoma je važna za razvoj švedske privrede.

Drugi svetski rat, 1939–1945

Drugi svjetski rat je počeo 1939. Ono što je započelo bio je napad nacističke Njemačke na Poljsku, ali su ubrzo i druge zemlje bile uvučene u rat. Na jednoj strani bili su nacistička Njemačka, Japan i Italija. S druge strane su bili Sovjetski Savez, Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Države i mnoge druge nacije.

Za Jevreje su stvari postale još gore tokom rata. Nacisti su ih sakupili i odveli u velike logore gdje su mnogi od njih ubijeni. Ovi logori su poznati kao koncentracioni logori. Šest miliona Jevreja su ubili nacisti tokom Drugog svetskog rata u onome što je postalo poznato kao Holokaust. Romi i Poljaci su također bili žrtve genocida. Nacistička Njemačka je također ubila hiljade drugih ljudi, uključujući osobe s funkcionalnim oštećenjima, političke protivnike i homoseksualce.

Švedska se nije borila u Drugom svjetskom ratu. Švedska vlada nije željela da Švedska bude uvučena u rat, a tokom njegovog ranog dijela, Švedska je pristala učiniti mnoge stvari koje je zahtijevala nacistička Njemačka. Među njima je bilo zaustavljanje nemačkih Jevreja koji su pokušavali da pobegnu u Švedsku. Ali Švedska je takođe pomagala neprijateljima nacističke Njemačke tokom rata. Švedska je takođe pomogla svom susjedu, Finskoj, na primjer, tako što je pozvala 70.000 finske djece koja nisu mogla ostati sa svojim porodicama da dođu i žive kod švedskih porodica.

Posleratni period

Drugi svjetski rat je završio 1945. Nacistička Njemačka je izgubila rat, ali na neki način su svi bili gubitnici. Mnogi gradovi su bombardovani u ruševine, a između 50 i 60 miliona ljudi je poginulo.

Poslije Drugog svjetskog rata svi su se složili da niko ne želi treći svjetski rat. Zemlje su počele da rade zajedno kako bi izbegle nove ratove. Ova saradnja se nastavlja i danas i poznata je kao Ujedinjene nacije (UN). UN rade na promicanju mira i sigurnosti u svijetu te na odbrani i unapređenju ljudskih prava. 1948. godine, države članice UN-a glasale su za usvajanje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Gotovo sve svjetske nacije su članice UN-a.

Budući da Švedska nije bila u ratu, švedske kompanije su mogle početi proizvoditi i prodavati svoje proizvode i usluge vrlo brzo nakon rata. Mnoge zemlje su htjele kupiti proizvode i usluge iz Švedske, a švedske kompanije su ostvarile veliki